I dan-danas živi priča o beogradskom fantomu sedamdesetih koji je predstavljao simbol prkosa sistemu, legenda o Vladi Vasiljeviću strastvenom vozaču koji je voleo da „pozajmljuje“ automobile i svojim vratolomnim vožnjama po centru Beograda ostavljao bez daha Beogradjane. Poznat i po nadimku Vasa Opel, i Vasa Ključ, jer kako kažu nije postojao auto koji nije mogao da otvori i startuje bez ključa.
Kao omađijan brzim kolima i turiranjem motora Vlada nije mogao da se odupre iskušenju brze i lude vožnje. Kako je i sam Vlada govorio doktorima „Ne znam šta me vuče da ukradem kola. Znam da je to kažnjivo i da ću imati posledice, ali kada sam u automobilu ne izlazi mi se“.

Njegovo prvo „pozajmljivanje“ i početak stvaranje jedne legende bilo je jedne noći kada je pozajmio beli Porsche 911 f Targu, čiji je vlasnik bio Ivko Plećević, teniser koji je taj auto dobio kao nagradu na turniru u Berlinu. Uobičajena ruta lude Vladine vožnje bila je Bulevarom revolucije, pa preko Ulice Borisa Kidriča, današnjom Beogradskom, do Slavije na kojoj su ga čekale publika i policija. Oko Slavije bi napravio tri kruga i posle nekoliko okretanja pod ručnom nestajao u noći. Svaki pokušaj beogradske policije da ga uhvati svojim fićama i tristaćima bio je neuspešan.

Kružni tok Slavija postao je mesto okupljanja Beograđana koji su naoružani stolicama i semenkama spremno čekali novo pojavljivanje Vlade Vasiljevića i njegove lude vožnje i jurnjave sa policijskim vozilima. Svojim suprotstavljanjem narodnoj miliciji postao je novi heroj i urbana legenda koja je bila potrebna građanima u tom periodu komunističkog režima.

Da bi dodatno izluđivao snage reda on je putem radio programa najavljivao vreme i putanju svoih vožnji. Nemoćni u pokušajima da ga uhvate milicija angažuje i čuvenog inspektora „Fandja“ sa svojim Fordom. Ali ni to im ne polazi onako kako su očekivali. Priča se da je razlog Vladine lude vožnje bila ljubav prema jednoj Vesni koja je živela na Bulbulderu i njegovi pokušaji da skrene njenu pažnju. Pošto se bližio povratak šefa države Josipa Broza, sa samita nesvrstanih na Kubi, ovaj problem je morao što hitnije da se reši. Urodio im je plodom plan postavljanja zamki gde su autobusima GSP-a blokirali sve izlaze sa Slavije. Vasiljević nije uspeo da izbegne dva Ikarbusova autobusa. Udario je u njih, ali je uspeo da iskoči iz poršea pre sudara i pobegne. Nekoliko dana kasnije, na osnovu anonimne prijave, Vlada je uhapšen. Sudija Okružnog suda u Beogradu mu je, zbog „oduzimanja“ dva automobila i ugrožavanja bezbednosti saobraćaja, odredio kaznu od dve godine i šest meseci zatvora. Jednog dana, posle posete njegove sestre, Vlada Vasiljević je kroz šuber pobegao iz CZ-a. Tri dana kasnije se sam vratio u zatvor. Rekao nam je da je morao da obavi još jednu noćnu vožnju, da policajci ne misle da su ga pobedili. Za kaznu je dobio 30 dana u samici. Posle toga Fantom je bio zatvorenik bez mane.

Misterija njegove smrti i dan-danas ostaje neotkrivena. Jednom obeležen kao neprijatelj režima,bio je na spisku za odstrel. 1982. godine je izašao iz zatvora i nedugo zatim poginuo. Policija je rekla da se to desilo tako što se kod Požarevca neko zakucao u njegovu Ladu. Tada je na licu mesta poginuo njegov prijatelj „Vidra“, a Vlada je prevezen u Beograd u teškom stanju gde je umro posle nekoliko dana. O njemu je brinuo samo jedan lekar, a posete su čak i rodbini bile zabranjene, što je pojačalo sumnje o zaveri. Spekuliše se da je možda čak Vidra vozio, a da je Fantom bio suvozač tada. Priča se da je ispred njih išao jedan kamion, a iza drugi. Navodno je prvi kamion naglo zakočio, Lada se zakucala, a otpozadi je udario i drugi i tako je smrskali. Priča se da im to nije bilo dovoljno, pa da bi bili sigurni da neće preživeti, prvi kamion je na Ladu istovario par kubika kamena.

Inspirisan likom Vlade Vasiljevića snimljen je film pod režijom Jovana Todorovića 2009. godine pod nazivom „Beogradski fantom“.

Izvor: Alfisti.rs, Wikipedia.org, balkandownload.org, beograd in,